Petrovic Vasilije (Njegusi, 1709 – Petrograd, 10. marta 1766.). Pomocnik vladike Save, a stvarno, mimo njega, "gospodar" Crne Gore sve do svoje smrti. Radeci neumorno na jedinstvu crnogorskih plemena, uporno je podsticao borbu protiv Turaka i mletackog uticaja. Zavladicen u Beogradu 1750. godine zelio je sto tjesnje veze sa Rusijom, radi cega je isao u Petrograd tri puta: 1752, 1758. i 1765. U Rusiji je 1754. izdao politicko-propagandni spis: "Istorija Cerne Gore", u namjeri da ruske vladajuce krugove zainteresuje za prijateljstvo nego je stalno sumnjicen zbog toboznje neiskrenosti i sklonosti za avanture. Ambiciozan, gotovo uvijek nerealan u procjenjivanju snaga i odnosa, on nije uspio da ostvari nijedan od svojih planova, zbog cega je ostao jedna od najtragicnijih crnogorskih licnosti u 18. vijeku.