Petrovic Danilo I

Petrovic Danilo I, knjaz crnogorski (Njegusi, 25. maja 1826. – Kotor, 1. avgusta 1860), sin Stanka Stijepova, a brat vojvode Mirka Petrovica. Petar II Petrovic Njegos odredio ga je sebi za nasljednika i omogucio mu prvo obrazovanje. Pred samu smrt poslao ga je u Petrograd na skolovanje. Na putu za Petrograd Danilo I dobija u Becu vijest o Njegosevoj smrti i vraca se na Cetinje, gdje su ga Senat i skup glavara proglasili 1. januara 1852. za vladara Crne Gore na osnovu Njegosevog testamenta. Spremajuci se za ponovni odlazak u Rusiju, sugerise svojim stricevima, predsjedniku Senata Peru, potpredsjedniku Djordju, ideju o proglasenju svjetovnog knjazevstva. Na putu za Rusiju u Becu dobija i odluku Crnogorskog senata u sest clanova, kojoj "narod crnogorski na sveobstem zboru" odrzanom na Cetinju 1. marta, rjesava da "crnogorska drzava biva mirska i postaje nasljedno knjazestvo" i da se za knjaza potvrdi Danilo. Jedan primjerak odluke Danilo odnosi u Petrograd ruskom caru, koji u aprilu daje svoju investituru, a u julu Danilo preuzima vlast na Cetinju. Danilo zatim radi na sredjivanju prilika u zemlji, odlazi u Bec da se zahvali austrijskom caru na ukazanoj pomoci i da postavi pitanje suvereniteta Crne Gore, sprovodi poslije toga administrativne i vojne reforme, modernizuje drzavni aparat, pomaze privredni i kulturni razvoj, zavodi carinu. Suzbija plemenski separatizam kaznenim ekspedicijama i stvaranjem novih glavarskih kuca. Zabranjuje donosenje odrubljenih glava, rezanje kose i grebanje lica zbog zalosti za umrlim, priredjivanje pogrebnih daca i posluzbica, a naredio je da se krsno ime slavi samo jedan dan itd. Posebnu paznju poklanja vezama sa srpskom vladom i sa srpskim rodoljubivim elementima iz skoro svih nasih zemalja.
Napoleon III prima ga u audijenciju 1857. kao nezavisnog vladara. Pri povratku u zemlju nastavlja ne samo propagandu za nezavisnost Crne Gore nego i salje pomoc pobunjenim plemenima prema Hercegovini i Albaniji. To dovodi do vojne akcije Turske, koja se zavrsava crnogorskom pobjedom na Grahovu 1858. Ovim je crnogorsko pitanje nametnuto velikim silama. One intervenisu slanjem medjunarodne ratne flote u dubrovacke vode i obrazovanjem medjunarodne komisije za razgranicenje crnogorske teritorije. Komisija je zavrsila rad 1859, sankcionisavsi crnogorsku pobjedu i prosirivsi crnogorske teritorije. Ucescem i radom crnogorskog delegata u ovoj komisiji Crna Gora je dobila ravnopravan tretman i polozaj u njoj, ali njen medjunarodnopravni polozaj ipak je ostao neizmijenjen 31. jula 1860. crnogorski emigrant Todor Kadic, prerusen u pastrovsko odijelo, izvrsio je u Kotoru atentat iz licne osvete na Danila u trenutku kada se ovaj na kotorskoj obali ukrcavao u camac, koji ga je imao odvesti u Prcanj. Tesko ranjen metkom iz pistolja, Danilo je sjutradan podlegao ranama.