MILJANOV MARKO, (Medun, 24. aprila 1833 – Herceg Novi, 15. februara 1901). Od rane mladosti ucestvuje u oslobodilackoj borbi protiv turskog ugnjetavanja, prvo u gerilskim akcijama, zatim na celu svog plemena Kuci i, najzad, kao jedan od istaknutih prvaka u Crnoj Gori. Izuzetno hrabar, demokratskih pogleda, postojan u svojoj vojnickoj i politickoj aktivnosti, Miljanov je stekao visok ugled i siroku popularnost u Crnoj Gori. Bio je prvo, od 1856, perjanik, zatim vojvoda kucki i clan Senata. Ucestvovao je u radu izaslanika Ujedinjene omladine srpske, okupljenih na Cetinju 1870. godine. Usljed neslaganja s politikom knjaza Nikole oduzeto mu je 1883. vojvodsko zvanje, ali time njegov ugled u narodu nije opao. Da cita i kojekako pise naucio je tek kao pedesetogodisnjak. Povucen iz javnog zivota, u osami medunskoj, poceo je, bez narocitog sistema , da baca na hartiju narodna predanja i svoja licna iskustva i zapazanja. Tako su nastala njgova knjizevna djela, stampana najvecim dijelom tek poslije njegove smrti. Najzapazenije od njih "Primjeri cojstva i junastva", sredio je za stampu Simo Matavulj. U vrlo izrazitom plemenskom dijalektu, anegdotski zbijeno, Miljanov je davao ostre likove ljudi koji su mu bili "poznati licno ili po kazivanju", birajuci one trenutke njihova zivota u kojima su najpotpunije i najneposrednije mogli izraziti svoju covjecnost. I ostala znatno obimnija djela Miljanova, "Pleme Kuci" i "Zivot i obicaji Arbanasa", najsnaznija su kada ocrtavaju izrazite predstavnike patrijarhalne zajednice, mada u njima ima i vrlo sugestivnih slika opstih tegoba zivota.